Morate biti registrovan ili prijavljen korisnik da biste izvršili ovu akciju.

Registracija
Zaboravljena lozinka?

Prva hemoterapija

26.03.2017 / 21:08

Moja prva hemoterapija je protekla bez ikakvih problema. To jutro sam došla na odjel hematologije, i predala propratnu dokumentaciju – uputnicu za bolnicu, uputnicu za hemoterapiju, patohistološki nalaz, UZV srca i pluća, krvnu sliku i ovjerenu knjižicu. Pored toga mi je rečeno da će se tražiti suglasnost od Fonda solidarnosti za još jedan lijek koji ću trebati da primam, te da će mi za svaku sljedeću hemoterapiju trebati i saglasnost za primanje citostatika koju ću morati da iskopiram u dva primjerka (i inače je dobra ideja kopirati svaki nalaz pa prilagati kopije za sve rezultate koje dobijete u jednom primjerku; nalaze kao npr. krvna slika ne morate kopirati jer svaki put dobijete novi).


I pored već urađenog nalaza krvi, sestre su mi opet izvadile krv – moje vene su bile u odličnom stanju (sa sjetom ih se sjećam) i nije bilo nikakvih problema uvesti iglu i napuniti epruvete, a ni kasnije braunilu. S obzirom na lokaciju limfoma – krajnik i limfni čvor u vratu – bilo je odlučeno da ću prvo primiti intratekalnu injekciju zbog rizika metastaze na mozak. Doktori i sestre su me uputili koji položaj da zauzmem – sjednem na stolicu tako što ću obgrliti naslon, ramena prisloniti naslonu i saviti leđa tako da se može pronaći pravo mjesto za ulaz injekcije – te su aplicirali lokalnu anesteziju i zatim pažljivo uveli intratekalnu injekciju između pršljenova lumbalnog dijela.


Nije bilo neke reakcije na lijek primljen na taj način sem opšte malaksalosti. Sestre su me dopratile do moje sobe i smjestile me u krevet, gdje sam ležala sljedeća tri sata u sasvim ravnom položaju. Nakon toga su mi uključili terapiju. U bolnici sam provela ukupno tri dana; nisam imala nikakvih nuspojava – niti mučnine, ni povraćanje, a brinula sam se kako ću to podnijeti jer i inače imam velikih problema sa povraćanjem. Za razliku od većine ljudi koje znam, želudac i jednjak se zgrče i tu nema povraćanja bez velikog napora. Nije neuobičajeno da mi zbog toga popucaju kapilari u očima i po licu, tako da mi zna cijelo oko biti crveno.


Nakon hemoterapije sam u bolnici provela jos dva dana – primljena u srijedu, izašla u petak. Pored hemoterapije primljene intravenski, prepisane su mi još bile i tablete: vitamini B kompleksa, vitamin B-12, folna kiselina, tablete protiv mučnine, za sprečavanje gljivičnih infekcija, kortikosteroidi. Sve tablete osim njih sam pila 2 do 3 puta na dan, ali sam kortikosteroide trebala da pijem četiri puta po pet tableta. Opet problem – imala sam sreću da su ostale tablete bile obložene ili u formi kapsule koje mogu progutati bez problema jer nisu gorke – i najmanja gorčina me tjera na povraćanje, tako da ni zdravo voće kao što je grejpfrut ne mogu jesti zbog njegove gorčine.


Tu su počele moje muke. Natjerala sam se da ih pijem redovno, jer naravno želim biti bolje, a ovi lijekovi su trebali da mi pomognu u tome. Nažalost počela sam da povraćam. Povraćala sam u subotu, nedjelju i ponedjeljak neprestano – šest, sedam, osam puta na dan. Mučila sam se, a tablete koje su trebale da mi budu od pomoći nisu mogle ni da djeluju jer se nisu mogle zadržati ni pola sata nakon što sam ih popila. Pokušavala sam jesti supu, jesti slane krekere, piti vode – ali ništa se nije zadržavalo.


U ponedjeljak sam trebala da izvadim krv, i da dođem na kontrolu u hematološko savjetovalište u utorak; u autu sam cijelim putem do Doma zdravlja u Vrazovoj povraćala. Noć ranije sam slabo spavala, pokušavajući bezuspješno da nadoknadim izgubljenu tečnost. Kad sam stigla, molila sam ih da me što prije prime da ne čekam i izlažem se riziku infekcije. Nosila sam masku ali ni to nije bila garancija da neću pokupiti neki virus ii bakteriju s obzirom kolike su gužve uobičajene po našim laboratorijama i domovima zdravlja. Nisu mi odbili zahtjev, i vrlo brzo sam izvadila krv. Opet je bila ista situacija u povratku, i opet nisam uspjela da se suzdržim od povraćanja. U utorak ujutro sam bila već jako slaba, počele su i toliko jake glavobolje da sam jedva gledala. Kad sam došla u savjetovalište i došla na red, odmah su mi priključili dvije boce infuzije. Doktorica me je pregledala, opisala sam joj simptome i ona je predložila da me prime odmah na odjel umjesto da čekam sljedeći planirani termin.


Na odjelu su mi opet priključili infuziju, i dali intravenski lijekove protiv povraćanja. Nije bilo promjene, još mi je bilo muka, i povraćanje se nastavilo, a glavobolje su bile sve jače. Počela je da mi trne cijela desna strana tijela – osjećala sam trnce u rukama, lice i jezik su mi bili umrtvljeni i nisam mogla pravilno govoriti. Dolazili su specijalisti da me pregledaju – sjećam se interniste i neurologa, koji je uradio neurološke testove koji su se mogli obaviti u krevetu jer nisam imala snage da se ustanem. Ako ste ih možda radili ranije, znate da se oni sastoje iz toga da vam gumenim čekićem kucnu zglobove i vide reakciju, upute vas da zatvorenih očiju držite ruke podignute sa dlanovima okrenutim na gore, i da kažete da li imate osjećaj da će vam jedna ili obje ruke pasti, te da noge savijene u koljenima podignete sa kreveta i ocijenite da li će one možda pasti. Na kraju još provjere reakciju povlačenja nekim predmetom po tabanima.

 

I dok sam na povlačenje ključa po lijevom tabanu osjetila trenutnu reakciju jer sam i inače jako škakljiva, te reakcije nije bilo na desnom tabanu. Mogla sam osjetiti povlačenje ključa, ali nije bilo nikakvog trzanja, čak ni nakon što je test ponovljen nekoliko puta. Neurolog je odmah zatražio da se uradi CT mozga i magnetna rezonanca. Poslali su po medicinskog tehničara da me otprati na KUM, gdje sam trebala uraditi CT. Nisam sama mogla sići niz stepenice, i prevezli su me u invalidskim kolicima. Imala sam tu nesreću da je mašina zaglavila dok su snimali pacijenta ispred mene, i dva sata smo morali čekati, dok sam ja pokušavala da se ne ispovraćam po hodniku. Napokon smo i to riješili, i sutradan otišli na magnet. Za one koji ga nisu prije radili, nikad u životu nisam istrpjela nešto bučnije u životu. I pored zaštite za uši jedva sam izdržala snimanje, ali je ono barem dalo rezultat – dijagnoza je bila tromboza kavernoznog sinusa.